Barbirenje se zasnivalo na puštanju krvi pomoću kravljeg roga, tako da se kravlji rog stavljao na prethodno zasječeno mjesto te je barbir ustima isisavao zrak kroz rupicu na vršku i na kraju je rupicu začepio kožicom. Zbog negativnog tlaka rog se punio krvlju, a potom je ispunjen padao s tijela. Većinu barbirenih činile su žene. Barbirenje je obično vršeno u zajedničkoj kupelji, pri čemu se krv miješala s vodom i obojila je.

Nakon jednog posjeta Krapinskim Toplicama daleke 1784. g. dr. Balthasar Hacquet, austrijski rudarski liječnik, ovako je opisao postupak barbirenja: U zajedničkom bazenu nalazilo se mnoštvo ljudi, čija su gola tjelesa bila puna kravljih rogova, koji ovdje umjesto čašica služe za puštanje krvi, iz kojih se krv ispražnjavala u zajedničku kupku, tako da je kupka izgledala kao prava krvava kupelj. Često se stavljalo 8,10 pa i 12 rogova, pa nisu bili usamljeni slučajevi da je bolesnik i umirao nakon barbirenja, osobito stoga što je bolesnik boravio u prevrućoj kupki.

Barbirenje se kroz 18. i 19. st. pokušavalo staviti pod kontrolu, međutim nastavilo se čak i u 20. st.